Zašto?
Zašto nakon tame krenuti dalje, u svjetu punom boli bez ljubavi.
Zašto voljeti nekoga kad ljubav uzvračena biti neće?
Zašto biti sretan kad je oko nas nepravda?
Kako se ustati iz tame, kad nemamo nikoga da nam suze obriše, te novi osmjeh na lice napiše?
Zašto? Zašto sanjati, kad snovi ostvareni biti neće?
Samo će postojati uspomena, želja, koja peče, bljedi.
U svjetu punom tuge povratka nema.
--------------------
Tuga, bol, osječaji koji prolaze kroz moje slabo tjelo. Opet se sve ponavlja,kao neki deža vu
Zašto ja? Od toliko ljudi na ovome svijetu,uvijek naivna ja. Ta riječ naivna je pre blaga.
Zašto sam mislila da je drukčiji,drukčiji od svih drugih. Bolji. Svaka njegova riječ prolazi mi glavom. Nemogu disati. Jedva smožem snagu. Zašto nastaviti dalje? Kad znaš da trenuci koji
su ti najviše značili su laž. Laž koja svakog trenutka sve više bljedi.
U zadnje vrijeme kao da se je tamni oblak nadvio nad mene. Ljubav? Svi pričaju kako je to nešto
predivno. Ja sam iznimka, toliko sam puta već bila razočarana u ljubav, no vjera se je rađala. Iznova i iznova.
Ovaj put ne, nema smisla. Trnci prolaze kroz mene. Drhtim,razmišljajući o svemu.
O grubim riječima koje su prije par trenutaka zvučale toliko iskreno.
Zašto sam smatrala da su čuda moguća? Zašto bi se meni sve to dogodilo? Znam,
pomiješala sam osjećaje te istinu. Njegov prekrasni osmijeh sada u me pobuđuje bol.
Sa slušalicama u ušima, promatram parove. Zagrljeni, tepaju si lijepe riječi.
Gorčina je u meni. Kada će ju shvatiti da ljubav ne postoji? Ljubav se sastoji samo od interesa.
Spletka u koju sam ja bila ubačena a onda grubo ispala iz igre. Zašto?
Iznova te uvijek, ja.
Kiša
vidim li kišu izaći ću na ulicu i početi plakati
tako se neću osječati usamljeno
ona će plakati samnom
slušati će svaku moju riječ
zato ako ti jedna kapljica padne na dlan, sačuvaj je
neka ti to bude uspomena na mene,
osobu koja radi tebe više ne postoji
---------------------
Čitam tekstove u kojima se prepoznajem. Uspomenama koje sad naviru na moje oči.
Suze, da upravo one. Od kad nisam plakala? Od kada nisam pustila suzu za tobom-? Ne sjećam se.
Znam samo da je prošlo mnogo vremena. Tjedni, mjeseci. A sada su opet ovdje. Bole. Peku.
No, nisu to on iste suze kao prije. Ne bole u tom pogledu. Preko svega sam prešla, no sad me bole na drukčiji način. Opet popuštam i radim grešku, zar ne?
Dok mi suze prolaze licem, ujedno se smijem sama sebi. Pa zar nisam po stoti put izgovorila onu riječ: Gotovo je. Ovaj put je.“ Sad opet shvaćam da nije. Gotovo je s nadom, s mržnjom prema tebi.
Gotovo je s prisjećanjem na uspomene i moje snove? No zašto onda srce i dalje traže tebe? Zašto te noćima sanjam? Zašto se još uvijek bojim izgovarati tvoje ime?
Samo šutim. Smatram da me nitko ne bi razumio. Ne opet. Prvi put su me razumjeli, drugi isto, pa čak i treći, ali sad bi se zasigurno pitali jesam li normalna. Zato ne govorim ništa. Ponekad te promatram s krajičkom oka, i to mi je dovoljno. Slušam boju tvoga glasa, i osjetim opet nešto. Ne, ja nisam jedna od onih kojima se sviđa tvoji izgled. Ustvari, to više ni ne zamjećujem. Zamjećujem tajanstvene oči, zamišljen pogled. Čarobni osmijeh, i glas koji uvijek mogu prepoznati. I pogledaj me sada, opet pišem o tebi. Baš kao i prije. Opet ti pišem zbogom po stoti put. Nadam se da će srce jednoga dana to doista moći izgovoriti. Ne tebi, već meni. Zbogom svim suzama, zbogom svim snovima. Zbogom tebi.
Još jednom zbogom, do puta kada će srce opet pisati svojim nitima.
Zašto nakon tame krenuti dalje, u svjetu punom boli bez ljubavi.
Zašto voljeti nekoga kad ljubav uzvračena biti neće?
Zašto biti sretan kad je oko nas nepravda?
Kako se ustati iz tame, kad nemamo nikoga da nam suze obriše, te novi osmjeh na lice napiše?
Zašto? Zašto sanjati, kad snovi ostvareni biti neće?
Samo će postojati uspomena, želja, koja peče, bljedi.
U svjetu punom tuge povratka nema.
--------------------
Tuga, bol, osječaji koji prolaze kroz moje slabo tjelo. Opet se sve ponavlja,kao neki deža vu
Zašto ja? Od toliko ljudi na ovome svijetu,uvijek naivna ja. Ta riječ naivna je pre blaga.
Zašto sam mislila da je drukčiji,drukčiji od svih drugih. Bolji. Svaka njegova riječ prolazi mi glavom. Nemogu disati. Jedva smožem snagu. Zašto nastaviti dalje? Kad znaš da trenuci koji
su ti najviše značili su laž. Laž koja svakog trenutka sve više bljedi.
U zadnje vrijeme kao da se je tamni oblak nadvio nad mene. Ljubav? Svi pričaju kako je to nešto
predivno. Ja sam iznimka, toliko sam puta već bila razočarana u ljubav, no vjera se je rađala. Iznova i iznova.
Ovaj put ne, nema smisla. Trnci prolaze kroz mene. Drhtim,razmišljajući o svemu.
O grubim riječima koje su prije par trenutaka zvučale toliko iskreno.
Zašto sam smatrala da su čuda moguća? Zašto bi se meni sve to dogodilo? Znam,
pomiješala sam osjećaje te istinu. Njegov prekrasni osmijeh sada u me pobuđuje bol.
Sa slušalicama u ušima, promatram parove. Zagrljeni, tepaju si lijepe riječi.
Gorčina je u meni. Kada će ju shvatiti da ljubav ne postoji? Ljubav se sastoji samo od interesa.
Spletka u koju sam ja bila ubačena a onda grubo ispala iz igre. Zašto?
Iznova te uvijek, ja.
Kiša
vidim li kišu izaći ću na ulicu i početi plakati
tako se neću osječati usamljeno
ona će plakati samnom
slušati će svaku moju riječ
zato ako ti jedna kapljica padne na dlan, sačuvaj je
neka ti to bude uspomena na mene,
osobu koja radi tebe više ne postoji
---------------------
Čitam tekstove u kojima se prepoznajem. Uspomenama koje sad naviru na moje oči.
Suze, da upravo one. Od kad nisam plakala? Od kada nisam pustila suzu za tobom-? Ne sjećam se.
Znam samo da je prošlo mnogo vremena. Tjedni, mjeseci. A sada su opet ovdje. Bole. Peku.
No, nisu to on iste suze kao prije. Ne bole u tom pogledu. Preko svega sam prešla, no sad me bole na drukčiji način. Opet popuštam i radim grešku, zar ne?
Dok mi suze prolaze licem, ujedno se smijem sama sebi. Pa zar nisam po stoti put izgovorila onu riječ: Gotovo je. Ovaj put je.“ Sad opet shvaćam da nije. Gotovo je s nadom, s mržnjom prema tebi.
Gotovo je s prisjećanjem na uspomene i moje snove? No zašto onda srce i dalje traže tebe? Zašto te noćima sanjam? Zašto se još uvijek bojim izgovarati tvoje ime?
Samo šutim. Smatram da me nitko ne bi razumio. Ne opet. Prvi put su me razumjeli, drugi isto, pa čak i treći, ali sad bi se zasigurno pitali jesam li normalna. Zato ne govorim ništa. Ponekad te promatram s krajičkom oka, i to mi je dovoljno. Slušam boju tvoga glasa, i osjetim opet nešto. Ne, ja nisam jedna od onih kojima se sviđa tvoji izgled. Ustvari, to više ni ne zamjećujem. Zamjećujem tajanstvene oči, zamišljen pogled. Čarobni osmijeh, i glas koji uvijek mogu prepoznati. I pogledaj me sada, opet pišem o tebi. Baš kao i prije. Opet ti pišem zbogom po stoti put. Nadam se da će srce jednoga dana to doista moći izgovoriti. Ne tebi, već meni. Zbogom svim suzama, zbogom svim snovima. Zbogom tebi.
Još jednom zbogom, do puta kada će srce opet pisati svojim nitima.
predifno..:DDD